Tačka na j :)
Gotovo je. Jedan period mog zivota je zavrsen. Ovaj blog ga je donekle uspio zabiljeziti. Zahvaljujem na paznji.
Gotovo je. Jedan period mog zivota je zavrsen. Ovaj blog ga je donekle uspio zabiljeziti. Zahvaljujem na paznji.
I kao sto jedna bloggerica danas vrlo dobro zamijeti, postoji hrpa stvari koje mene nerviraju. Ne znam sta mi je, pogotovo u posljednjih 15tak dana. Zapravo, donekle i znam sta mi je, ali je to toliko malo da je puno korektnije kada kazem da ne znam. I bas sada, kada nisam sposobna za odlucivanje ni…
Kako me nervira kad me neko (rodbina, kucni prijatelji, komsije) nazove u pola deset i pita: ‘Jesil to tek ustala?’. Kad kazem: ‘Ma nisam…’, jer fkt nisam (i ptice na grani vise znaju da ustajem u osam najkasnije), oni, naravno, ne vjeruju. Jah, znam ja te babske zakljucke… od mene nikad nece biti akibet (kako…
Eto, dodje i to evropsko prvenstvo u fudbalu. Ne bih ni znala da je danas da mi braca nisu nakav kalendar utakmica nalijepila odmah iznad monitora, pa ja slucajno pogledala. I fino pise da danas igraju svicarska i ceska republika (u 18 h). I portugal i turska (u 20:45 h). Prva me ne zanima (meni…
Ljudi, ljudi, vratio se gorst4k! I donijo (on tako rekne) svoje ‘zanimljive’ postove, iz srca planine 😀 p.s.: Ostavite mu komentar, bice mu drago :))
Imala sam ja i boljih dana. I manje briga. I vise slobodnog vremena. I tako… Al nije da se zalim. Mislim, dje bih ja? 😛
Kad bih kako mogla izolirati se, otici negdje daleko. Daleko, u smislu puno kilometara odavde, ali daleko i u smislu puno godina odavde. Ne u buducnost, ne zelim to. U proslost. Bas bi bilo kul vratiti se… u 19. stoljece, recimo. Ne bih uopce morala skolovati se, da ne pricam kako o prijemnom za faks….
Ne mogu opisati koliko mi je drago zbog nje. Mislim da je ‘puno’ sasvim dovoljno 🙂 *** Mes cini da me u posljednje vrijeme u ovom mom prigradskom selu jos samo male ciganke pozdravljaju. Mozda jer misle da sam njihova, ko ce im znat :S *** Jos jednom se pokazalo da imam doooobar predosjecaj. Pa…
Imam potrebu da napisem kako se osjecam, ali mi izrazavanje osjecaja nikada nije islo. Mozda je ono sto njoj danas prezentovah bio moj najbolji pokusaj do sada. Pokusala jesam, a uspjela ipak nisam. Toliko toga je ostalo nereceno i nedoreceno. Kako sebi da objasnim ovu zbunjenost i ono iskreno, djecije lupanje srca? Kako sebi da…
Mrzim iskompleksirane ljude. Ne, preostro. Mrzim kada je neko iskomplesiran. Ovako je vec bolje. Vjerovatno svi imamo neki kompleks.* Nize ili vise vrijednosti. I haj, moze se pokojem kompleksu i progledati kroz prste, ako se vodimo onom: ljudi smo (a nervira me ovo ‘ljudi smo’, jer se sve vise gubi ono: ‘ljudi smo – grijesimo’,…